U neorganske materije spadaju:

Energija koju oslobađaju hranljive materije koristi se za rad unutrašnjih organa, održavanju tjelesne težine, metabolizam, za obavljanje umnog i fizičkog rada, za rastenje i obnavljanje istrošenih tkiva.

Hrana održava život i pokreće društvo i pojedinca. Bez hrane ne mogu rasti niti se razvijati ni biljka ni životinja ni čovek. Ona ima sposobnost da upravlja biohemijskim procesima na ćelijskom nivou, tamo gde počinje i završava se sve ono što je vezano za zdravlje. Hrana ima moć da podstiče um i podiže raspoloženje. Grčki ljekar Hipokrat je jasno izrazio misao da "medicinska znanost ne bi uopšte bila otkrivena, niti pronadjena i ne bi postala predmet istraživanja, kada bi isto jelo i piće odgovaralo i zdravom i bolesnom čovjeku". To znači da bez hrane nema zdravlja ni napretka ni jednom živom biću. Očit primjer je bolest djece u afričkoj državi Gani poznata danas u svijetu pod nazivom KWASHIORKOR. Naime odojčad su ostala bez bjelančevina koje dobijaju majčinim mlijekom, čim su ih majke prestale dojiti. Obolijevala su i umirala. Proteini iz majčinog mlijeka osiguravali su toj djeci rast i razvoj, a čim su prestala dobijati majčino mlijeko oboljela su od teške malnutricije i umirala.

Hrana se tu pokazala kao pravi lijek koji spriječava bolest i liječi je.

Danas se tačno zna da deficit pojedinih hranljivih materija, proteina, masti i ugljeni-hidrata (makronutrijensi), kao i deficit vitamina, minerala i vode (mikronutrijensi) može uzrokovati bolest. Ali isto tako i neumereno uzimanje nutrijenasa može biti uzrok mnogih bolesti povezanih sa gojaznošću i hipervitaminozama.

Iz navedenog vidimo da ishrana ima važnu ulogu u rastu i razvoju organizma od perioda odojčeta pa do pozne starosti. Stoga treba da razvijamo i njegujemo pravilne navike u ishrani još od ranog djetinjstva, kako bi u kasnijim godinama izbjegli pojavu bolesti. Ukoliko dodje do poremećaja nekog od nutrijenasa a to dovede do narušavanja zdravstvenog stanja organizma pribjegavamo dijetalnoj ishrani.

Pod dijetalnom ishranom podrazumjevamo sve dijetetske mjere koje se sprovode sa ciljem da oboljeli organizam, bez obzira koja je bolest u pitanju što prije uspostavi ravnotežu izmedju svojih potreba, koje su zbog bolesti najčešće promijenjene i količine unesenih hranljivih materija. Kod pojedinih oboljenja dijetalna ishrana je osnovna mjera liječenja i tada ishrana ima ulogu dijeto- terapije. Kod druge grupe bolesti (srce, bubrezi, organi za varenje) ishrana ima pomažuću ulogu jer omogućava da se trajanje bolesti ublaži i izbjegnu komplikacije.