The young minds


Obiteljske prilike - pretilost djece



Pretilost roditelja smatra se rizičnim faktorom za pojavu pretilosti djece. Utvrđeno je da je indeks tjelesne mase djece pozitivno povezan s indeksom tjelesne mase njihovih roditelja. Djeca s jednim pretilim roditeljem imaju dva puta veću vjerojatnost postati pretila nego njihovi vršnjaci čiji roditelji nisu pretili. Nadalje, djeca s oba pretila roditelja imaju čak šest puta veću vjerojatnost postati pretila.



Roditeljski pristup hranjenju

Roditeljski pristup hranjenju, odnosno razina uključenosti roditelja u prehranu djece pokazala se kao dobar prediktor pretilosti. Negativne navike jedenja stvaraju se kada roditelji ne postavljaju djeci granice u kvaliteti i kvantiteti prehrane. U tom slučaju, djeca ne nauče kad i koliko hrane je dovoljno da budu sita, što može voditi debljanju. Suprotan tome je kontrolirajući pristup, gdje roditelj potpuno ignorira djetetove znakove gladi i sitosti. Postoje dvije vrste kontrolirajućeg stila hranjenja, koji se razlikuju s obzirom na svrhu. To su pritisak i ograničavanje. Kod pritiska, roditelj je zabrinut da je dijete neuhranjeno i želi da ono više jede, hrani dijete da ga utješi ili umiri. Kod ograničavanja, roditelj ograničava djetetovu prehranu samo na zdravu hranu i određuje količinu hrane koju će dijete pojesti, s ciljem smanjenja djetetove mase. Strogom roditeljskom kontrolom nad prehranom djeteta i njegovim prehrambenim navikama utječe se na sposobnost djeteta da ono samostalno regulira vlastiti unos hrane. Tako djeca konzumiraju više kalorija u situacijama kada roditelj nije u blizini, što u konačnici rezultira povećanjem njihove tjelesne mase. Iako su djeca sposobna sama regulirati svoju prehranu, ona s većom masom pokazuju manju sposobnost u tome od djece standardne tjelesne mase.

Također, roditeljsko ograničavanje količine i/ili vrste hrane i djetetova prekomjerna konzumacija su povezani. Kad roditelj ograničava djetetu pristup hrani, ono postaje preokupirano jelom, a roditelj nastavlja sve više ograničavati djetetov unos hrane. To uzrokuje povećanje interesa za hranu i njenu konzumaciju u situacijama kada roditelj nije u blizini.

Pristup koji se zasniva na odgovaranju na djetetove potrebe, gdje roditelji reagiraju na trenutne djetetove znakove gladi i sitosti, postavljaju primjerene granice i potiču samostalnost u prehrani – daleko je najpoželjniji i najzdraviji.



Znanje roditelja o prehrani

Neka istraživanja su pokazala da je nedostatak znanja roditelja o prehrani važan faktor u nastanku i održavanju pretilosti djece. Međutim, za ovaj faktor nisu dobiveni jednoznačni rezultati. Znanje majki o prehrani pozitivno je povezano s djetetovom konzumacijom voća i povrća, a negativno s ukupnim unosom kalorija i masti. Smatra se da je znanje nužno kako bi roditelji pratili prehrambene navike svoje djece, identificirali visoko kaloričnu hranu i razumjeli dugoročne rizike koje sa sobom nosi pretilost. No, samo znanje o prehrani ne podrazumijeva da se to znanje i primjenjuje.